Ako govorite engleski jezik, u Holandiji ćete jako lako ostvariti komunikaciju. Od supermarketa do javnog prevoza, na ulici ili u prodavnici svi govore engleski. Ali ako ste ipak odlučili da naučite holandski jezik, lakše i brže se integrišete i socijalizujete, u tome će vam vrlo rado pomoći volonteri (vrijwilligers).

Gde i kako naći odgovarajućeg volontera?

Širom Holandije postoje organizacije volontera koji će vam pomoći da što lakše i brze ostvarite komunikaciju na holandskom. Osnovna ideja ovih organizacija jeste da se pojedinci koji ne govore holandski ili engleski jezik osamostale, dobiju na samopouzdanju i što pre se integrišu u društvo. Kroz početni nivo učenja dobijaju se nova saznanja i olakšava se život u stranoj zemlji, a volonteri kroz razgovor sa njima stiču znanje o drugoj kulturi i rastu na ličnom nivou.

Ključne reči za traženje volontera jesu taalcoach, taal vrijwilliger ili taalmaatje. Da biste razgovarali sa volonterom, trebalo bi da imate osnovno poznavanje jezika, mada pojedine organizacije ni to ne zahtevaju. Početni nivo znanja dobićete na kursu ili na privatnim časovima, a pokušajte i sa YouTube kanalom Learn Dutch with Bart de Pau.

Neke od volonterskih organizacija koje nude volontersku pomoć su: gilde-nederland.nl, kansennet.nl. Ukoliko ukucate neki od gore navedenih naziva u Google Maps, lako ćete naći organizaciju u vašoj okolini. Pri upisu se plaća članarina u oznosu od 25 do 40 evra, u zavisnosti od organizacije.

Kako izgleda razgovor sa volonterom?

Nakon razgovora sa organizacijom, popunjavanja vaših osnovnih podataka i uslova u kojima možete da razgovarate, dobićete volontera koji je prilagođen vašim potrebama i nivou poznavanja jezika. Volonteri vam pomažu da sto bolje naučite i razumete holandski jezik. Takođe vas uče kako da što lakše uspostavite kontakt sa kolegama na poslu, na pijaci, u prodavnici, na ulici ili kod doktora.

Obično su to posete koje traju oko dva sata, jednom nedeljno, kod vas, u šetnji, kafiću ili u njegovoj kući. Svaki sastanak može izgledati drugačije, u zavisnosti od vaših želja, mogućnosti i kreativnosti. Najvažnija stvar je da se organizacija potrudi da vam omogući što boljeg volontera u skladu sa vašim opisom i organizacijom vremena. Zato je jako bitno da pri upisu naglasite koje su vaše želje u potrebe za učenjem – da li želite mlađeg ili starijeg volontera, nekoga sa kim ćete samo razgovarati ili biste voleli i da usavršite gramatiku. Možda imate dete u školi pa biste voleli da naučite pisanje ili čitanje kako biste pomogli detetu da reši školski zadatak.

Ukoliko se ispostavi da niste zadovolji volonterom ili vam ne odgovara u potpunosti, uvek možete pozvati organizaciju i objasniti situaciju, oni će se najverovatnije potruditi da vam pronađu pogodnijeg volontera.

Lično iskustvo

Svog volontera pronašla sam preko sajta abcamsterdam.org. Ova organizacija podržava žene koje su se sa porodicom preselile u Holandiju, ne govore drugi jezik sem svog maternjeg, ne rade, čuvaju decu ili su jednostavno izolovane iz društva, a žele da se što bolje uklope i integrišu, čime dobijaju na samopouzdanju.

Čitanje teksta Kako steći prijatelje nakon preseljenja u Holandiju? me je podstaklo da se prisetim sticanja svog prvog holandskog prijatelja, a to se dogodilo upravo kroz učenje jezika. Pre tačno četiri godine upoznala sam na ovaj neobičan način zaista posebnu devojku po imenu Tara Kok.

Nedugo nakon porođaja želela sam da nastavim sa učenjem holandskog jezika i što pre se integrišem u holandsko društvo. Pošto sam bila zauzeta oko bebe, prilagođavajući se trenutnim okolnostima, sami u stranoj zemlji, a muž je dosta vremena provodio na poslu, i sama sam sumnjala da ću uopšte moći da se uklopim i izdržim ritam odlaska na časove. Zašto bi neko uopšte pristao da razgovara sa mnom, kada ja u tom trenutku zapravo nisam imala slobodno vreme?

Međutim, moja želja i intuicija su uticale da ipak pošaljem mejl najbližoj organizaciji i vidim kakve su opcije za ostvarenje mojih ideja. Nakon par dana mi je stigao odgovor da ću, nakon upoznavanja sa supervizorom škole, dobiti volontera koji će odgovarati mojim uslovima. Tako je i bilo, poslali su mi devojku koja živi u ulici do naše i upravo završava studije.

Časovi su nam izgledali tako sto je Tara dolazila kod nas kući i provodila vreme sa mnom i sa detetom, razgovarajući o porođaju, dojenju, menjanju pelena, uvođenju čvrste hrane u bebin jelovnik… i pričama sličnog karaktera. Zajedno smo išle u šetnju, kupovinu, kuvale, vodile bebu u park, igrale se sa njom u pesku…

Sve vreme se ona prilagođavala meni, podržavajući moju ideju da (pro)govorim dobro holandski jezik. I sve ovo bez ikakve nadoknade, u periodu od sedam meseci.

Pored neizmerne zahvalnosti Tari, zadovoljna sam i jer sam verovala sebi i svom osećaju iako mi trenutni uslovi nisu bili naklonjeni. Podržala me je na tom putu. Razmišljajući o tom početnom periodu života u Holandiji dolazim do jasne poruke da kada smo otvoreni za novo i nadamo se lepom, divni ljudi i događaji će ući u naš život.

I kako u navedenom tekstu piše, Selimović je rekao: Prijateljstvo se ne bira, ono biva i to onda kada se sretnu ljudi sličnih senzibiliteta. Osluškujte sebe, vaš unutrašnji glas će najbolje znati šta je prava stvar za vas. Zabavljaćete se i učiti dok stvarate prijatelje. Krenite u potragu za vašom Tarom!

Mirjana Petković


Foto: Freepik