Život u inostranstvu, osim uobičajenih dilema koje roditeljstvo samo po sebi nosi, stavlja pred roditelje još jedan veliki izazov – jezički razvoj deteta. Oni koji svoje potomstvo odgajaju van matice suočavaju se, između ostalog, i sa strahom kako će višejezično okruženje uticati na njihov razvoj, te da li forsiranjem jednog ili drugog jezika svom detetu pomažu ili odmažu. O tome smo razgovarali sa logopedom Marinom Ranđelović.
Tek izmeštanjem iz sigurnog jezičkog okruženja i suočavanjem sa nedostatkom pravih reči kojima bismo iskazali ono najdublje u nama, pred nama se jasnije nego ikada otvara istina o značaju maternjeg jezika za naš socio-emotivni život.
U zemlji poput Holandije, gde se na ulicama pojedinih gradova čuje neverovatan broj različitih jezika, nije lako ostati imun na ovako važnu temu. Zato smo se za pomoć obratili stručnom licu, uz čiju pomoć smo pokušali da odgonetnemo zamršeno klupko misli.
Msc defektolog-logoped Marina Ranđelović zadužena je za formiranje kabineta za govorno-jezičku patologiju u Vojnomedicinskom centru u Beogradu i posvećena je ranom dijagnostikovanju, prevenciji i tretmanu govorno-jezičkih poremećaja. Od 2018. godine radi na kreiranju aplikacije Mobilić u saradnji sa stručnjacima iz drugih oblasti (programerima, lingvistima, ilustratorima).
Pre nego što se upustimo dublje u razgovor o ovako važnoj temi, zamolila bih Vas da nam bliže odredite pojam maternjeg jezika.
Maternji jezik je, prema definiciji, jezik koji dete prvo nauči, tj. jezik na kojem je dete stvorilo socio-emocionalnu vezu sa majkom/ocem ili osobom koja se u najranijem uzrastu bavila detetom.
Ja bih dodala da je to jezik na kojem su naše misli najkristalnije. Jezik na kojem najlepše sanjamo i stvaramo.
Koja su najčešća pitanja koja Vam u praksi postavljaju roditelji sa adresom u inostranstvu?
Roditelji se najčešće plaše da li će dete uspeti da nauči jezik socijalne sredine, a da ne zaboravi srpski jezik. Takođe, muči ih pitanje kako će se dete snaći u vrtiću ili školi pošto ne zna jezik.
Pre nego što odgovorim na bilo koje pitanje, pokušavam da podsetim klijente na njihovo odrastanje i na to kojim su im se jezikom obraćali njihovi roditelji, a koliko različitih jezika oni sada govore. Iskustvo nam je pokazalo da je za dete najbolje kada roditelji učvrste bazu jednog jezika, stvore zdrave i čvrste temelje, pa na toj stabilnosti nadograđuju drugi jezik. Kao i u građevinarstvu. Ukoliko je temelj čvrst i stabilan, može se sagraditi zgrada koja će odolevati svakoj neprilici. Maternji jezik nije samo pravilno izgovaranje reči i glasova, adekvatna rečenica i bogat vokabular; maternji jezik je spona sa roditeljima, precima i konačno, sa samim sobom.
Naši ljudi u inostranstvu moraju da nađu dovoljno vremena, jer upravo od njihove stimulacije najviše zavisi jezički razvoj deteta. Tek kada se oformi čvrsta baza jednog jezika, stvori zdrava komunikacija sa odraslima (oko 3. godine), dete je spremno da usvaja drugi jezik. I to se većinom poklapa sa polaskom u vrtić. Tokom ovog perioda roditelji bi trebalo da iskoriste moć igre jer će deci upravo veština igranja, deljenja i interakcije sa drugima omogućiti lakšu adaptaciju u novu sredinu. Sa detetom u tom periodu treba biti strpljiv i pažljiv, te mu objasniti da drugari neće govoriti isto kao mama i tata, ali da je igra univerzalni jezik koji razumeju svi i da kroz igru može komunicirati sa njima.
Vaspitačima i učiteljima bi trebalo ukazati na nekoliko ključnih reči na maternjem jeziku deteta (kako se kaže voda, gladan sam, wc…), svakodnevno komunicirati sa njima o napredovanju i, najvažnije, verovati u svoje dete i njegov potencijal. Savetuje se odvajanje jezika u zavisnosti od sredine, pa će dete ubrzo usvojiti da sa roditeljima komunicira na jednom, a u školi i sa drugarima na drugom jeziku.
Šta da radimo u onim komplikovanijim situacijama kada roditelji potiču iz različitih govornih područja?
Situacija jeste komplikovanija u ovakvim porodicama, ali je obrazac isti. Detetu prvo treba stvoriti dobru bazu jednog jezika, a tek onda uvoditi druge jezike. Idealno je kada oba roditelja govore jezik socijalne sredine u kojoj će dete odrastati i školovati se. Oni tako stvaraju jezičku bazu koja je za dete najpogodnija i koja će mu olakšati socijalizaciju. To se postiže razgovorom, postavljanjem pitanja, zajedničkom igrom, čitanjem i prepričavanjem priča, crtanjem i drugim aktivnostima koje dete voli, a tokom kojih se stvara emotivna veza između roditelja i dece.
Bake i deke će, kada dođu u posetu, govoriti jezikom kojim inače komuniciraju, a roditelji će biti spona između deteta i baka i deka. Uvođenje drugih, maternjih jezika roditelja treba da bude postepeno i to tek onda kada je stvorena dobra baza onog „zajedničkog“ jezika. Tada je već poželjno da se mama tokom igre detetu obraća na svom maternjem jeziku, a tata na svom. Odlazak kod baka i deka poprima jednu novu dimenziju: osim emotivne strane, posete su idealna prilika za dodatnu jezičku stimulaciju.
Mobilić je mobilna iOS aplikacija u izradi koja će pomagati roditeljima i deci u rešavanju različitih govorno-jezičkih poremećaja, kao što su teškoće u usvajanju srpskog jezika, neadekvatnog izgovora glasova, poremećaja fluentnosti, teškoće u savladavanju školskih veština, auditivne percepcije i pažnje. Više pročitajte ovde: mobilicapp.com/
Kada je vreme da se zatraži podrška logopeda?
Podršku logopeda treba zatražiti onda kada jezički razvoj deteta odstupa od očekivanog i kada govor zaostaje za govorom vršnjaka.
Ako se stvori pravilna auditivna baza maternjeg jezika, dete će adekvatno usvojiti izgovor svih glasova maternjeg jezika, u našem slučaju srpskog. Međutim, to se često ne dešava kod dece koja su odmalena stimulisana različitim jezicima. Neretko se dešava da je u najranijem uzrastu narušena čitava struktura jezika (sintaksa, semantika, prozodija, izgovor…). U kojoj meri i da li će se ovo dogoditi, zavisi od samog deteta, mnogobrojnih činilaca, kao i same razlike između maternjeg i drugog, trećeg jezika kojemu je dete izloženo.
Roditelji treba da se vode normama za razvoj jezika na kojem dete najčešće komunicira, koji najbolje razume i govori. Upravo je zbog toga izuzetno važno da se dete prati od najranijeg uzrasta. Prvi miljokazi razvoja komunikativnih sposobnosti od izuzetne su važnosti: da li dete prati pogledom, da li se osmehuje kada mu se roditelj približi i obrati, da li se javila glasovna igra kao i uzima li dete igračke u ruke i kako se igra. Sve su ovo važni putokazi koji nam signaliziraju kada nešto odstupa od očekivanog. Stručnjaci smatraju da dete do navršene 6. godine treba pravilno da izgovara sve glasove srpskog jezika.
Često su mi se javljali roditelji koji su dete odveli kod terapeuta koji se bavi drugim jezikom i koji ne poznaje naše govorno-jezičke, socijalne i komunikativne norme. Naravno da su nakon takvog pregleda, tokom kojeg su korišćeni drugačiji standardi i očekivanja, roditelji bili uplašeni. Zbog toga smatram važnim da naglasim da se treba javiti logopedu koji se bavi razvojem maternjeg jezika.
Uloga roditelja u današnje vreme je veoma zahtevna iako bi, zbog dostupnosti informacija, logično bilo pomisliti drugačije. Brojni saveti, neretko kontradiktorni, dolaze sa različitih strana: od roditelja, prijatelja i sa interenta, što roditeljima rađa nedoumice. U takvim situacijama za roditelje imam samo jedan savet – poslušajte svoj instinkt.
Foto: Canva
