U Holandiji je briga o budućim mamama organizovana po principu tri modela nege. Primarna nega je za žene koje imaju redovne i niskorizične trudnoće. Sprovode je babice i lekari opšte prakse (odgovorni za oko 0.5% porođaja, uglavnom u ruralnim oblastima). Sekundarnu negu sprovode ginekolozi i kliničke babice u opštim bolnicama. Tercijarnu negu sprovode ginekolozi i kliničke babice u akademskim, specijalizovanim bolnicama.

Babice umesto doktora

Nega trudnica se zasniva na ideji da se o zdravoj ženi sa redovnom trudnoćom najbolje brine babica. Ona prati trudnoću, porođaj i posleporođajni period. Potpuno je autonomna u svojim akcijama i odlukama koje donosi tokom celog procesa. Akcenat je na prirodnom procesu, sa intervencijama jedino u slučaju kada se pojavi neki problem. Tada se babica konsultuje ili trudnicu šalje kod ginekologa po stručno mišljenje. Dobro prepoznaje rizike i šalje detaljne upute. Holanđani su veoma ponosni na ovu međusobnu saradnju.

Holandske babice nisu podučavane da budu medicinske sestre, već na višoj školi postoji poseban smer za babice.

Prosečni broj konsultacija sa babicama tokom trudnoće je 10 do 12 puta. Susreti traju od 10 do 45 minuta. Na svakom pregledu, trudnici se meri pritisak, babica pregleda stomak i sluša otkucaje srca bebe.

Babice trudnicu informišu o testovima koje može da uradi. Prvi test je kombinovani test koji daje informacije o riziku da beba ima Daunov, Edvardov ili Pato sindrom. Ovaj test pokazuje procente rizika i radi se na kraju prvog tromesečja. Ukoliko je rizik 1:200 ili viši, trudnicama se preporučuje dodatni, detaljniji, neinvazivni prenatalni test (NIPT) ili amniocenteza. Ovi posebni testovi se rade u specijalizovanim bolnicama koje imaju licencu za te preglede. 

Od 2017. godine NIPT test može raditi bilo koja trudnica koja želi da sazna detaljnije rezultate, bez obzira na to da li ima faktore rizika ili ne. Ovaj test ne podleže zdravstvenom osiguranju i plaća se 175 evra. Sastoji se iz analize krvi i ultrazvuka. Na ovom testu se ne saznaje pol bebe.

Sledeći test na koji se trudnice mogu odlučiti je ekspertski ultrazvučni pregled koji se radi oko 20. nedelje. Na njemu se meri svaki deo bebinog tela, njeni organi, i tada se mogu otkriti određene anomalije, srčani i moždani deformiteti. I ovaj test se radi u specijalizovanim bolnicama sa licencom. On podleže redovnom zdravstvenom osiguranju.

Standardna nega za niskorizične trudnice sastoji se od dva ultrazvučna pregleda. Prvi se radi krajem prvog tromesečja i na njemu se određuje termin porođaja i obavezni drugi u 36. nedelji i on utvrđuje položaj bebe. Za sve ostale ultrazvučne preglede je potrebno da žene imaju medicinskih indikacija. Ultrazvuk može da se radi kod babice u ambulanti i ona može da ga sprovodi ili u specijalizovanim ustanovama.

Između 26. i 34. nedelje postoji mogućnost da se radi dodatni ultrazvuk – Funny echo, koji je u stvari 4d ultrazvuk i roditelji za uspomenu dobijaju snimak i fotografije bebe. Ova usluga se dodatno naplaćuje.

Porođaj kod kuće

Trudnice sa niskim rizikom mogu izabrati da li žele da se porađaju kod kuće, u materinskim klinikama za porođaj (kraamhotel, geboortecentrum) ili u bolnici. Ovakva mogućnost izbora je prilično jedinstvena u zapadnom svetu i čini važnu kariku u holandskom zdravstvenom sistemu.

Ako se žena odluči za porođaj kod kuće, njena babica koja je već prati tokom trudnoće, biće prisutna prilikom porođaja, kao i materinska asistentkinja (kraamverzorgster – nešto najsličnije patronažnim sestrama iz Srbije). Zdravstveno osiguranje budućoj majci šalje kutiju sa opremom za porođaj kod kuće. Pored navlaka za krevet, gaza, alkohola i sl. babica donosi i svoju opremu, među kojom je i kiseonik. Ukoliko se pojave komplikacije, babica se odmah javlja ginekologu i piše uput za bolnicu. Babice pozivaju ambulantna kola u visokorizičnim situacijama. Zbog ovakve organizacije, sanitet stiže na adresu trudnice za maksimalno 10 minuta. Najčešći razlog da se žena uputi u kliniku jeste sredstvo protiv bolova koje želi da koristi i sporo napredovanje tokom prve faze porođaja. Ukupno 16,3% procenta uputa je iz ovih razloga. Ostali razlozi su mekonijum, cepanje prilikom porođaja ili slabe kontrakcije tokom 24 sata. Samo 1,9% uputa bude iz hitnog razloga.

Obimna studija o sigurnosti porođaja kod kuće i porođaja na klinikama u Holandiji, pokazala je da su planirani porođaji kod kuće podjednako bezbedni kao porođaji u klinikama. Studija koja je obuhvatila 530.000 trudnica sa redovnim, niskorizičnim trudnoćama, objavljena je u “Britisch Journal of Obstetrics & Gynaecology” (BJOG, 2009).

Zivot-u-Holandiji

Porođaj u bolnici

Ako niskorizična trudnica bira da se porodi u specijalizovanoj klinici, mora da plati iznos od 300-400 evra. Neka zdravstvena osiguranja pokrivaju ovaj trošak. Na njenom porođaju će biti prisutna redovna babica koja je pratila trudnoću, materinska asistentkinja ili ginekološka sestra koja je zaposlena u bolnici. Žene koje nisu imale komplikacije prilikom trudnoće u bolnici, napuštaju bolnicu u roku od 2 do 4 sata nakon porođaja.

Trudnice koje imaju rizične trudnoće, porađaju se u bolnicama bez ikakvih dodatnih troškova. Njihovom porođaju prisustvuju profesionalci obučeni za sekundardnu i tercijarnu negu: klinička babica, lekar opšte prakse ili akušer.

Sredstva protiv bolova

Tokom trudnoće, babice informišu trudnice o medicinskim sredstvima protiv bolova i o podršci tokom samog porođaja. Na taj način se minimalizuje potreba za lekovima. Postoji nekoliko centara za rađanje u kojima su dostupni gas i vazdušno sredstvo protiv bolova. Ova opcija nije dostupna za porođaje kod kuće.

Babice mogu trudnici dati sterilne vodene injekcije i kod kuće i u bolnicama.

Kada je ženi potreban medicinski lek protiv bolova, babica se konsultuje sa ginekologom. Zavisno od situacije, bira se odgovarajući metod. U holandskim bolnicama se koriste tri tipa medikamenata:

Epiduralna anestezija – Ovu vrstu usluge pruža anesteziolog. Ponekad specijalista dolazi u porodilište i daje anesteziju trudnici, a ponekad se trudnice transportuju u operacioni kompleks. Od 2008. godine, holandska asocijacija anesteziologa se složila da anesteziolozi treba da budu dostupni 24 sata, da bi bili na raspolaganju da daju ženama epidural. Kada žena dobije epidural, njena nega postaje odgovornost ginekologa koji prati nju i bebu tokom celog porođaja.

Remifentanil PCA i.v. – Drugi izbor je farmaceutski lek protiv bolova – remifentanil. U prošlosti je bilo nekih incidenata, prilikom kojih su trudnice koje su koristile ovaj lek imale probleme sa disanjem. Zbog toga nemaju sve bolnice ovu opciju. Ukoliko žene prime ovaj lek, njihov porođaj nadgleda ginekolog.

Pethidine i.m. – Ginekolog može prepisati lek pethidine, ponekad u kombinaciji sa lekom za spavanje. Prilikom korišćenja ovog medikamenta, porođaj može biti u nadležnosti primarne babice ili ginekologa, zavisno od slučaja do slučaja.

Holandska patronažna služba (kraamzorg)

Materinska asistentkinja pruža usluge tokom porođaja kod kuće i u bolnicama, gde je to moguće kod trudnica sa nižim stepenom rizika. Osim ovih asistencija prilikom porođaja, ova asistentkinja pruža negu majci i novorođenčetu u ranom periodu nakon porođaja.

Ova podrška se pruža prvih 8 do 10 dana nakon porođaja, bez obzira na to da li se žena porodila kod kuće ili u bolnici. Materinska asistentkinja pruža medicinske preglede (kako mami, tako i bebi), podržava dojenje, daje sve potrebne informacije, vodi računa u pomaže oko kućnih poslova, sprema hranu i brine o drugom detetu, ukoliko ga porodica ima, čak šeta i psa! Svaka majka ima pravo na 49 sati materinske nege, od kojih su 29 sati zakonski minimum. Broj sati se računa individulano, zavisno od potreba porodice. Materinska asistentkinja je od neizmerne važnosti porodici i Holanđani su veoma ponosni na ovaj svoj originalni servis.

Olivera Vukašinović, autorka bloga Pohod na vetrenjače

Originalnu verziju teksta pročitajte u članku “10 zanimljivih činjenica o trudnoći u Holandiji” na blogu Pohod na vetrenjače.

Fotografije: lična arhiva